Tema ovog rada su agilne metode koje se koriste za razvoj softvera. Prema rječniku, agilnost predstavlja brzinu, hitrost, spretnost i okretnost, a to je sve potrebno u agilnom razvoju softvera. Agilan razvoj softvera se bazira na postupnom iterativnom pristupu. Agilna metodologija, umjesto detaljnog planiranja na početku projekta razvoja softvera, je zapravo otvorena za promjenu zahtjeva tijekom vremena trajanja projekta i potiče stalne povratne informacije od strane korisnika. Agilne metode podrazumijevaju isporuku manjih dijelova proizvoda u kratkim intervalima. To se radi sve dok se ne izrade svi dijelovi naručenog proizvoda i na kraju se sve spaja u gotov proizvod. Metodologija je nastala zbog potrebe za bržim i efikasnijim razvojem softvera koji se mora prilagoditi dinamičnosti koja je specifična za IT industriju te svakodnevnim promjenama želja i potreba kupaca i korisnika. U radu će biti opisane agilne metode za razvoj softvera, njihova povijest te će se istaknuti njihove prednosti i nedostaci. Usporediti će se agilne metode s tradicionalnim pristupom te će se međusobno usporediti pojedine metode prema određenim kriterijima.