Tema ovog diplomskog rada su agilne metode u vođenju softverskog razvoja s naglaskom na Scrum metodu. Agilne metode podrazumijevaju isporučivanje manjih dijelova naručenog proizvoda u kratkim intervalima (iteracijama) dok se ne izrade sve komponente proizvoda i na kraju se sve spoji u finalan produkt. Scrum je najpoznatija agilna metoda koju odlikuju samoorganizirajući timovi a rad se odvija u iteracijama koje se zovu sprint. U prvom poglavlju ukratko je opisana povijest agilnih metoda koje su se pojavile u 90-im godinama prošlog stoljeća. U drugom poglavlju opisana je sama srž agilnosti. Opisan je Agilni manifest koji predstavlja formalan začetak agilnih metoda sa svoje 4 odrednice koje naglašavaju bit agilnosti. Zatim su navedeni agilni principi te motivatori za iterativni razvoj. Pet je ključnih točaka koje je potrebno usvojiti kako bi se uspješno prihvatila agilna metoda rada. Nekoliko je i krivih shvaćanja ključnih točaka koje svakako treba izbjegavati. Nadalje su opisani agilni razvojni ritmovi pomoću kojih se lako usvaja agilni način rada. Na kraju poglavlja su opisane prednosti i nedostaci agilnih metoda. U trećem poglavlju navedene su razlike između tradicionalnih metoda razvoja i agilnih. U četvrtom, centralnom poglavlju, opisan je Scrum. Navedene su i opisane uloge i artefakti Scruma Detaljno su opisane faze Scruma te sprint kao najvažnija sastavnica Scruma. Dnevni Scrum sastanak je neizostavan dio Scrum metode razvoja. Da bi se uspješno savladao Scrum, tim mora posjedovati i određene vrijednosti koje su opisane u ovom poglavlju. Kao i kod svake metode, i ova se često krivo protumači, a neke od pogrešaka su navedene. Nadalje, navedene su smjernice kako prihvatiti Scrum u svojoj organizaciji. Za zaključak ovog poglavlja, navedene su prednosti i nedostaci Scruma. U posljednjem poglavlju, kako bi se ovaj rad upotpunio, opisan je primjer Scrum projekta is stvarnog života.