Određeni softver moguće je ponovno izgraditi, to jest reproducirati ukoliko je od početka dostupan izvorni kod softvera, okruženje za izgradnju te uputstva za tu istu izgradnju te je softver predviđen za reprodukciju izgradnje. Imajući sve nužne podatke, svi specificirani artefakti se mogu rekreirati bajt po bajt. Relevantni atributi okruženja za izgradnju, upute za izgradnju i izvorni kod, kao i očekivani reproducirani artefakti definirani su od strane autora ili distributora. Artefakti gradnje dijelovi su rezultata izgradnje koji su željeni primarni rezultat. Izvorni kôd je najčešće se navodi kao specifična revizija u nekom repozitoriju ili arhivirani izvorni kod. Relevantni atributi okruženja za izgradnju obično uključuju zavisnosti (dependencies) i njihove verzije, zastavice konfiguracije konstrukcije i varijable okruženja koliko ih koristi sam sustav izgradnje (npr. lokalne i regionalne postavke operacijskog sustava). Skup atributa poželjno je imati sveden na manju brojku. Artefakti koji nastaju prilikom izgradnje bi uključivali izvršne datoteke (executables), distribucijske pakete ili slike datotečnog sustava. Obično ne uključuju zapisnike izgradnje ili slične pomoćne izlaze koji se mogu razlikovati kod reprodukcije izgradnje. Ponovljivost artefakata provjerava se usporedbom bajt po bajt. To se obično izvodi pomoću kriptografski sigurnih hash funkcija. Autori ili distributeri označavaju stranke koje tvrde da se ponovno može izgraditi skup artefakata. To mogu biti originalni autori, održavači distribucije ili bilo koji drugi distributeri.